srijeda, 30.05.2007.
Plovi moja barka,
timun zaruzinija, literateli.
Dva topla brata na nj zaglibili.
Grad pun cigana,
šteta što ih ljudi sude.
Vozim biciklo u brdo,
ne razmišljam uopće ne razmišljam,
glava mi prazna.
Minuciozno se ogledavam,
labilna bića oko mene,
bihevioristi me tumače.
Svjestan svoje konfuzije
u bolje sutra kako ću?
utorak, 13.02.2007.
Četrnajst februara!
Etoga, nadilazi još jedan veliki i svjetski dan, The Valentines Day, popularno znan još kao Dan Zaljubljenih, čiji je začetnik ('ajmo tako reć) Sveti Valentin (2.st.p.Kr), na čijem je grobnom spomeniku zapisano "San Valentino, il patrono dell' amore", gdje izvorno možemo uvidjeti da je Kult Ljubavi potekao upravo od njega samog.
Danas, mnogi kažu da je to postao više kao nekakav Trend, komercijalističkog značenja kojem mediji pridodaju velike važnosti, al to je više iz ekonomskih razloga.. (kradu nam srca..
..)
Manifestirati Valentinovo kao jedan komercijalistički trend... hm, zapitam se?!
Ja bih prije dao zaključka tome da je to samo mišljenje ljudi koji trenutno nisu zaljubljeni, ili su nekad davno pokušali slaviti taj dan, ali im nije ishodilo uspijehom pa sada nasilu sude, ili možda to samo mišljenje mase i pojedinaca koji manipuliraju njome, koji u prolazu dolaze pod utjecaj već navedenih medija te zbog toga stvaraju sebi krivo mišljenje o Danu Zaljubljenih(...).
Ali ajde, trebali su i Zaljubljenima /ljubavi samoj/ posvetit barem jedan dan u godini, kad će svi zanemarit svakidašnje obveze i stavit u prvi plan svoje voljene, te kupit im nešto lijepo i simbolično, iako nemoramo svi nužno kupovati voljenima skupe poklone...
ako nemaš para,
pokloni Ljubav! (
) ccc
Zato ću ja da dam ljubav!
Mislim, barem nam ljubavi ne manjka, svagdje na prodavanje - sve za lovu...
ponedjeljak, 12.02.2007.
Poema zvana "Dilema
Lijepo je kad te netko voli,
Pa čak i tada kad ga to boli.
Egoist?
ponedjeljak, 05.02.2007.
Filipinski Kolj
Povijest moje obitelji seže u netoliko davnu prošlost, nego naravno mislim samo na jedan malo uži krug rodoslovnog stabla, ne bih htio da sežem u daleku prošlost, tko zna gdje bi onda završio...do one mitske jabuke?
Uglavnom, ta već spomenuta obitelj ima tradiciju da svake godine zakolje, pa - minimalno dvije (ovisno o financijskim sredstvim) SVINJE, jer ipak si ne možemo priuštiti to zadovoljstvo da ih držimo i gojimo u garaži usred grada...
Pa ipak, kako je vrijeme odnosilo svoje, malo je ružno čuti, ali meni je "svinjokolj" postao užitak, za što kao glavne krivce vidim moje roditelje (za koje su isto tako krivi njihovi roditelji itd.) i njihov odavnina ne toliko povoljan psihološko-pedagoški odgoj i odnos prema njemu. Naime, ružno je reći, da jedan naoko zdrav(u glavi) mladić, može u sebi gajiti toliki užitak u živome i krvoločnom rasparanju nečije utrobe, u ovom slučaju - jednoga Prasca, odnosno svinje.. Počevši od utrobe pa na gore.
Moji fosili nisu toliko tehnološki/moderno/ napredovali (ipak su seljaci) pa imaju ritual da svinju zakolju, a ne da ispale pokoji poguban metak u glavu spomenute životinje, kako bi se svima skratile muke, već to čine velikim i grandioznim nožem(NOŽURDOM) već korištenim kroz generacije, nožem koji "ima" tu čast da se čuva u pozlaćenoj vetrini samo za taj događaj.
Taj nož, svake godine u isti period vremena, se oštri od strane moga ujka,
koji se trudi da tim bolje taj oštar nož izoštri do kraja, do milimetar u oštricu, pa čak i manje, i mogu reći da da mu ne tom području nema ravnog. S osmjehom na licu krvoločnih zjenica on to oštri i oštri, smišljajući načina na koji da ubode taj oštar predmet svinji pod gut.
Naravno, taj ritual klanja obavljao se na selu, gdje sam ja kao dijete isprva to promatrao sa strane, uz ostale kojima želudac nije bio jača strana. Bilo mi je 5 godina.
Naravno treba napomenuti, da je taj događaj više smatra kao gozba negoli obred iz nezadovoljstva zbog razloga jer si ponukani potrebom da nešto jedeš.
Tu se i ubijalo/klalo/, a nakon klanja se slavilo iz razloga jer je meso bilo zdravo a kobasica mnogo. Nitko nije škrtario dobrim raspoloženjem, pa bit ću bezobrazan ako to usporedim sa jednim ugodnim muzičkim festivalom gdje su svi pijano sretni, opušteni i svi se samo zajebavaju-odnosno atmosfera i ugođaj su slični..
Kad sam navršio šest(6) godina, preselio sam se sa one promatračke strane u, pa skoro utjelovljenje toga zbivanja, gdje bih to izbliza promatrao, i pazio samo da svinjski špek i pršuti ne nalete nad moju glavu-pošto se svinja odupirala i bježala od tog noža. Mogu samo pohvaliti volju držanja i preciznog centriranja popularne nožurine moga ujka u samu srž GUTA/grla/ te jadne, na smrt osuđene svinje.
Nisam prevagnuo tom glasnom SKVIČANJU svinje, koja je u meni znala pobuditi jad i žaljenje, nego ostadoh ravnodušan.
Kod te nagle promjene stanja danas ostajem u neku ruku zamišljen, i osjećam se čudno, nehumano. Ali ipak, svinja, koliko god pametna bila, uz taj mio životinjski pogled, nije Humanoid, i time mi razum spriječava da poslušam srce i da kažem tim groznim ljudima da prestanu mučno klat tu životinju. Ali, biti ću lud onda ako kažem da Cilj opravdava sredstvo (kao što je ludo ali i pametno zborio Niccolo Macchiaveli znani firentinski mislilac), a cilj jest da ja ne ostanem gladan, a jedini način da ne gladujem, jest da ubijem pak da pojedem tu brižnu svinju, uz sve muke koje su dane da se ona što bolje nahrani kako bi postala žrtvom hranidbenog lance, na čijem smo vrhu mi, ljudi.
Onda, po nekoj logici razuma, ta moja ravnodušnost se na krajukrajeva, ipak isplati.
Možda ti ta ista, naravno s vremenom istrenirana Ravnodušnost, pomogne u različitim situacijama za života, i zbog toga ti u svojem životu nećeš ostati gladan, bez obzira na sve predrasude i ružne poglede, koje će ti zbog te Ravnodušnosti biti upućeni ?
Ali, kod pitanja: "Što sve možemo znati?", bolje je pitati "Što sve trebamo znati?"!
A to sve ovisi o tome kako te zajednica izgradi, i naučite kako ćeš bit koristan toj zajednici, oni meni, ja njima. Poliglota u tom smislu nemože biti svatko, rijetki su ti koji mogu, a ti uspijevaju od malih nogu, a mene su već sa (pet)5 učili kako se kolje svinja.
Tako ću ja jednoga dana, zbog tog usvojenog klanja svinje, nahraniti moju djecu, ali usto neću biti malograđanin, nego ću bit gospodin koji će zbog tog imati obješena dva-tri pršuta, i puno kobasica zarebnjaka špeka i ostalih svinjskih delikatesa, u svome podrumu. Jesti ću ih zguštom jer ću znati da sam si ja sam objesio taj pršut u podrum/tavan/. I bit će mi drago, u što uopće ne sumnjam. Male stvari za će te veseliti i prihvatit ćeš život takav kakav je. Nećeš se ga odbacivati zbog toga jer za druge nema vrijednosti. Najveća vrijednost će ti biti što će onaj blizak tebi biti sretan, i to će činiti tvoj mali svijet lijepšim.
Ovaj post je trebao biti napisan u vrijeme kad se svinjokolje odvijalo, ali zbog tehnoloških nemogućnosti Nije, ali sjetih se upravo sad kad gledam kako Moj voljeni Otac pohlepno baca u usta zadnje ostatke naših kobasica (ja ih radio:-), uopće za ovu godinu.
subota, 03.02.2007.
Trudim se da si sastavim recenziju od zadnjih godinu dana, i mogu samo reći da je vrlo jednostavnog i monotonog karaktera, bit će valjda zbog toga jer sam se uglavnom usmjerio na samo jednu stvar koja je unijela u moj nadasve mladenački život mnogo novih spoznaja o životu kao takvom,
kojoj sam se bez razmišljanja predavao te svršeci su uvijek ishodili jednim lijepim i uspješnim rezultatom, gdje se ono empirijsko mješalo sa onim racionalnim, gdje su te nove spoznaje bile presudne za većinski dio osmatranja moga obzorja koje je širilo Smeđe vidike u nedogled..
Srce mi polako zaostaje za tom mojom razum glavurdom!
Čovjek uči dok je živ.
srijeda, 31.01.2007.
neuroza
Evo, razdoblja histerije, jer više nije ništa kao prije, naime došlo je do progresivnog pada, koji čini se malo stane, ode gore pa zatim nastavi opadati. Ovaj trenutni trenutak, je najgori od svih...pišem slova na žutoj pozadini i oči mi se deru, pucaju mi kapilare, prohujalo more krvi u mojim "bjeloočnicama".
Dovoljno sam trpio i dopuštao svojim voljenima da liječe svoje sitne frustracije na meni (naravno u granicama anormale), čisto iz razloga jer su i oni mene isto tako trpili, i time kako sam ja sazrio, svojevoljno sam si natrpao taj teret na leđa, smatrajući da će to GOING TO BE PIS A KEJK. Kažu: oko za oko, zub za zub ali moje su oči umorne a zubi umjetni. Više ništa mi nije od koristi. Trenutačno stanje moje svijesti je požutjelo od istoimene minute i ja sam sad gnjevan i ljut, te kad bi naš papa Benedetto šešnajsti(16.) opet iz čiste gluposti svoje dao izjavu da se Islam Samo Mačem Širi!! taj isti mač bi se u trenutak njegova izušćenja, pronašao duboko u njegovom grlu. Zašto? Jer su ljudi odnosno njihov organizam, pod pritiskom visokog tlaka, osjetljivi na sve što se oko njih zbiva što u niti jednom segmentu ne zadovoljava potrebne uvjete ponašanja i komunikacije u blizine te iste hinjeno gnjevne osobe pogubne za zajednicu, koje ne toleriraju ništa i nikog tko je u tom datom trenutku i minuti po nj procjeni gluplji, odnosno pametniji od njih samih.
Eto, tek sad postajem tolerantan i gnjev se gubi u magli moje svijesti, koja je sve samo ne zdrava pisanje pomaže,
srijeda, 15.11.2006.
i mene tiče, riješimo to PY.PE, sorry!
Što je to zapravo blog? Blog kao website posvećen je svima, posvećen tome da se čovjek izrazi na papiru, da iskaže svoje razmišljanje, emocije, pobudi suosjećanje u čitatelju, da iskaže one probleme koji ga tlače, dobije savjet, pohvalu, razumijevanje drugih, naravno, on te probleme neće riješiti time što je ih je napisao, već će u većini slučajeva dobiti snaći načina da ga ostvari u "onom" stvarnom svijetu, te da snađe soluciju riješenja te pronađe izlaz iz tog istoimenog problema. Meni osobno, blog gubi smisao kad netko na njemu provodi sate pišući o tome kako je proveo dan, u beskrajnosti bauljajući o tome kako je njemu u tom trenutku i piše o tome što radi,blabla, itakodalje...takvi blogovi su bezdušni i nakon nekog vremena izgube smisao. Zašto je blog u hrvatskoj toliko sjeban i zašto nakon svako toliko vremena nemožemo se ulogirati u to naše carstvo slobodnog izražavanja? Zato jer je toliko pretrpan sranjima svakojakovih klinaca koji se pokušavaju dokazati i dosjati u tom virtualnom društvu, koje će ga možda prije prigrliti nego u onom realnom, gdje im lice nije baš obasjano svjetlošću, a najgore je ako se problem realnog svijeta pokušava riješiti u ovom virtualnom. Naime, uzet ću za primjer jednu djevojku, koja je proživljava jednu sličnu krizu/fazu/ i time koči nas koji ustinu jesmo u dilemi zbog tog problema koji nas muči. Naime, ta je djevojka, pokušavajući privuči pozornost čitatelja/poznanika/, iskrivljavanjem istine, pokušala je dobiti bodove na svojoj popularnosti neznajući da u isto vrijeme sabotira onoga o kome se uistinu radi, tj. onoga čiji je to ustvari problem. Problem je takvih osoba, (što zbog svojeg manjka popularnosti-što zbog neuspjeha u osobnom životu), njihov(njezin) se karakter ISKVARI, i to zbog nesnalaženja u "teškoj" situaciji, zbog njihove (izražene) neinteligentnosti te zbog manjka iskrenosti i prevelikog ponosa da sačuva ono što je već izgubljeno - Njene PRIJATELJE. Isto tako, zbog već navedenog (njenog) iskrivljavanja istine, i jest nastao taj problem(do tog trenutka ga nije ni bilo), sa kojim se sad suočavamo, dolazi do toga da se ta osoba, podsvjesno poigrava s nečijim emocijama i time narušava njen ugled, a i ono što je u tinejđerskim godinama najljepše, ljubavnu vezu. Naravno, ta primitivno-nezrela osoba, daje sebi pravo da interferira (upliće), u nečiju ljubavnu situaciju i time okaljuje jednog od partnera iz te veze. Neznam, možda se je takva situacija stvorila čisto iz razloga što iz te osobe isplivala na površinu ona iskvarenost, potaknuta ljubomorom zbog svoje nesposobnosti da si pronađe/zadrži/ prijatelje, okaljala jedno drugo prijateljstvo i time sebi upotpunila dušu, kao stvarno jedna egoistična i sebična osoba, ne marići dakle, nizakog, osim za sebe.
Priznajem, ljudski je griješiti, ali, ako ta osoba reda grešku za greškom, bez da ispravi onu prethodnu, ona je dragi ljudi moji, bez daljneg razmišljanja za slanje u neku psihijatrijsku ustanovu na hitno rješavanje problema koje ima sama sa sobom. I tek će onda ta osoba biti spremna da sudi o tuđem druženju koje je u potpunosti bezazleno!, te kad(ili ako) iz ničega stvori problem, da bude kadra tog problema i da se iz njega izvuče, iliti ono najednostavnije, da prizna da je pogriješila, te time osvjesti sve oko sebe i nastavi živjeti bez svih tih svojih socijalnih dilema, te će tek onda moći biti prihvaćena u društvu, jer zasad jedino društvo koje će nju prihvatit, su oni isti u već navedenoj psihijatrijskoj ustanovi.
Dakle, Ti "draga" curo, imaš tu čast da sam ja jedan malen post posvetio tebi i tvojoj budalaštini, iako nisi vrijedna moga truda, jer, mišljenje osobe kao što si ti, u normalnom svijetu nitko ne bi uvažio.
do daljnjeg.
utorak, 14.11.2006.
ima li smisla u ovom "?"
Zar je moguće da, čovjek preko noći dođe do spoznaje da je srce toliko varljivo da mu preko noći zacrni čak i razum, na koji je on toliko bio ponosan, kojemu je bio toliko predan? koliko se je samo izačuvao, i što je sve radio da bi ga izgradio, i onda mu se preko noći sve sruši. Zašto? zbog ljubavi? Ljubavi za kojom će patiti, i uopće neće žaliti za tom patnjom već samo htijeti da se vrati, ne razum, već ta ljubav koju će skupo platiti ali zbog koje se neće kajati.. već samo htijeti da traje..počet će ispočetka.
:-)
četvrtak, 12.01.2006.
Vertlabret.prgavci.dotcom
Kasno je, zadnja dva dana sam toliko probluzio da me glava bolila danas čitav dan..spavo bih više od prosječnog, znači, danas sam spevo 12sati, probudio se, istuširo i ponovno legao u krpe i spavo do nekih 16.30, probudio se i opet ista priča, toliko sam se naspavo i odmorio tu glavicu da sad nemogu spavat pa cu sutra isto tako zavrsit..ajde nemogu se pozalit. Imam za jest, nis ne radim, zivim u toplom, dobijem podosta toga,...sta cu bolje, po cijele dane spavam, a neki govore kako je njima dosadno na praznicima.ajde, kad svi forsiraju...treba biti relax, ja ko da sam cijelo vrijeme HIGH se osjećam. Uistinu, u glavi mi MAGLA.. a, valjda sam opet neku bolest pokupija..a ki če znat..
Uglavnom, gledo sam danas prgavu familiju, pa eto da malo i ja prokomentiram povodom toga što sam posjetio blog mladje(a i starije opaljene).. i skužih da je mala E.D pravo malo derište, ah, valjda zato jer na nju utjece mnogo drugih vecih i jacih cimbenika i faktora, jer ipak joj je ćale slavna ličnost..mozda sam prenaglio malo s komentarom ali ako se u sljedećim nastavcim dokaže da nije ja cu editirat nanovo ovaj post.Ja znam da nemam pravo kritizirat ničiju familiju, al ova je sad ovako javno postala "svačija".I'msorry.
Majka-majka, vidi se, žena s iskustvom, za ćaleta netreba ni govorit.
Uglavnom, nemam sta rec, volim ja svoje starce, mada bi htio i malo dinodvornik u svojoj familia imat. :)
Mislim da djecu ne odgajaju toliko roditelji koliko i njihovo društvo tj. ta okolina koja tu djecu okružuje, naravno, ako je to djete pametno, znat će kad je prilika da promijeni tu svoju okolinu, naravno uz poneku sreću! sreću da dobije šansu za ostvarenje te promjene, u smislu da pronađe novo društvo, bolje ili lošije, nije bitno, samo da se snađe, da ne zaluta put droge i podzemlja pogoto velikih gradova, gdje je, vjerujem, puno veća vjerojatnost za tako neshto.
Ja sam ladies&gentlmans zabrijo na te neke glupe esejske teme,... kasno je, moj je mozak umoran, umoran od sve te silne Jave, tako da cu sad otici zaroniti u svoje osobno Carstvo, idem iskoristi svoje najmocnije oruzje privatnog uzitka
-San.
LakaNoć.
utorak, 03.01.2006.
holy days
Praznici?započeli su jako dobro.. nisam niti znao da ce biti toliko relaxa, nadam se da se sad kad sam ovo zapisao nece pokvarit!! :):(
Skijanje & ekipa-totalni raspašoj, buraz & ekipa raspašojX2, veceras, vidit cemo...
Nazvao sam par ljudi koji mi nešto znače, one koje nisam stigo zvat, nisam, &why'sthat?(nemojte se ljutit) zato jer nemam baterije na mobfonu a i nisam poneso punjač sa sobom u Zg.al Snać'u se jA!
mislim da ove dane i nisam toliko forsirao, prošli su, i shvatio sam da su prošli dobro..ne forsiram ništa, pa zato su i dobri, ali sve sam isplanirao tako da i ima nešto od tog planiranja. osjećam se dobro, opuštam se, starija ekipa oko mene, naučio sam mnogo i osječam se UHH..
Trebam si pod hitno pronaći curu, fali mi nježnost i intimnost osobe koja ce me brižno voljeti, ali najviše se bojim da ce mi ta osoba dojaditi, pa cu se opet osjećati jadno...mogao bih pisati o ljubavi ali čemu kada je ljudima to ionako dopizdilo čitat, mislim ljudima koji samo čitaju a ne onima koji me znaju, ali mislim da imam previše srama da se dam u javnost...........neznam, nisam dovoljno rječit i elokventan da se izrazim...
Umoran sam, toliko sam si spalio mozak ovih dana da tesko izvlacim rjeci iz glave!! :))
